Mali oblak koji je čuvao snove
Visoko na nebu živio je mali oblak po imenu Pufko.
Bio je mekan, bijel i veoma nježan.
Svake večeri gledao je kako djeca odlaze na spavanje.
– Volio bih da im pomognem da lijepo sanjaju – rekao je Pufko.
Mjesec se nasmiješio.
– Možeš im poslati najmekše snove.
Pufko je zaplovio nebom.
Prvo je došao do male kuće.
U njoj je djevojčica Sara spavala sa svojim plišanim medom.
Pufko joj je poslao san o cvjetnoj livadi.
Sara je u snu trčala među leptirićima.
Zatim je Pufko otišao do druge kuće.
Tamo je dječak Marko spavao u svom krevetu.
Pufko mu je poslao san o velikom plavom moru.
Marko je u snu plovio brodićem.
Pufko je bio veoma sretan.
– Svi imaju lijepe snove!
Ali odjednom je naišao veliki vjetar.
Fiju! Fiju!
Pufko se malo pomjerio.
– Neću otići dok sva djeca ne zaspu.
Mjesec mu je pokazao put.
– Samo polako, mali oblače.
Pufko je nastavio svoju noćnu šetnju.
Pokrio je zvjezdice mekanom maglicom.
Pozdravio je ptice u gnijezdima.
A zatim se smjestio pored mjeseca.
– Sada i ja mogu spavati – rekao je.
Mjesec mu je šapnuo:
– Laku noć, Pufko.
Pufko je zatvorio svoje oblačne oči.
I sanjao je da plovi preko neba, zajedno s dječijim snovima.
Pouka: Kada želimo drugima dobro i radujemo se njihovoj sreći, i naše srce postaje sretnije.
